Galerija
Sredinom siječnja 72-godišnjoj Joski Periši je pozlilo. Na podu stana u kojem žive našla ju je kći Sofija te nazvala hitnu pomoć, koja je stigla za desetak minuta i odvezla je u zadarsku bolnicu.
"Ja dolazim gore i ona ide u sobu intenzivnog liječenja. Čekam ispred, pojavljuje se doktor. Pitala sam ga što je, rekao je - moždani udar, vidjet ćemo hoćemo li moći medikamentima to otopiti. Imamo medikamente, vidjet ćemo", prepričava Sofija.
Nakon što je vidjela majku u iznimno lošem stanju, zatražila je razgovor s liječnikom i pitala ga kojom terapijom tretira ugrušak u glavi njezine majke.
"On je rekao da je uključio heparin, da zbog jedne stavke u krvi, to je INR, vrijeme zgrušavanja, ona nije mogla biti za medikamentozno razbijanje ugruška. Na to sam ja isto postavila pitanje - a što je s mehaničkim odstranjenjem ugruška koje se može učiniti unutar sedam sati. On je na to počeo zamuckivati, vidno opravdavati", kaže.
Pročitajte i ovo
Tri metode liječenja
Za odstranjenje ugruška postoje tri metode. Prva je heparin, lijek kojem treba neko vrijeme da počne djelovati, manja mu je učinkovitost, pa moždane stanice više odumiru. Zatim postoji i medikamentozno razbijanje, koje se nije moglo izvesti jer je stupanj razrijeđenosti krvi kod pacijentice bio prenizak. I treći način, mehanička trombektomija, koja ima znatno veću uspješnost u liječenju, no mora se obaviti unutar sedam sati od moždanog udara. I to u KBC-u Split.
U razgovoru sa Sofijom liječnik je priznao da bi je, da se radilo o njegovoj majci, sam prevezao do Splita.
"Iz kojeg mi razloga nije dao mogućnost onda da ja odvedem mamu sama? On je rekao da ne može tako transportirati bolesnu osobu. Kada sam ga pitala zašto mi nije dao mogućnost sa strane, da majku stavim u svoj auto, odvedem, da bih potpisala papire da je vodim na svoju odgovornost - rekao je da tako ne možemo voziti pacijente", kaže Sofija.
Pročitajte i ovo
"Ako bi nešto u tom trenutku ti za svoje ljude, za svoju obitelj napravio drukčije, onda to nije sigurno nešto što je po etičkim načelima i što je u najboljem interesu tog pacijenta koji se liječi. I to je na neki način priznanje da se radilo nesavjesno", kaže dr. sc. Jasna Karačić Zanetti, predsjednica Hrvatske udruge za zaštitu prava pacijenata.
Problem s transportom
U razgovoru Sofije Periše s liječnikom jasno je da ni ona ni njezina majka nisu bile obaviještene o mogućnostima liječenja, što je kršenje Zakona o pravima pacijenata.
"Osnovno pravo pacijenta prema zakonu je upravo pravo na informaciju. To znači da svaki pacijent mora biti obaviješten o svom stanju i o mogućnostima liječenja. Ako to ne može sam pacijent jer je bez svijesti ili životno ugrožen, onda to radi najuža rodbina, u ovom slučaju kći pacijentice", objasnila je dr. sc. Karačić Zanetti.
Razlog zbog kojeg pacijentici nije pružena mogućnost zahvata koji ima puno veću učinkovitost i daje bolje rezultate jest taj što se nije mogao organizirati prijevoz iz Opće bolnice Zadar do KBC-a Split. Liječnik dalje u razgovoru priznaje - problema s transportom imaju već godinama. I nikom ništa.
Da je pacijentica ubrzo nakon što je primljena u zadarsku bolnicu prevezena u splitsku i podvrgnuta trombektomiji, šanse za njezin uspješan oporavak bile bi puno veće.
"Konkretno, to kod moje mame znači da bi možda samo malo šepala, možda uopće ne bi šepala, možda samo malo ruka, možda malo više. Ali ovakva nepokretnost sigurno se ne bi dogodila", kaže Sofija Periša.
Njezino trenutačno stanje nije obećavajuće.
"Mojoj majci sad je oduzeta lijeva strana, ruka i noga. Usta su joj iskrivljena. Priča razumljivo, ali ne kao prije. Jede tekuću hranu, gubi se, u vremenu i prostoru. Nije sasvim sigurna što se događa, na trenutak shvati, na trenutak ne. Nemirna je, želi otići, kaže da je zatočena. To su posljedice svega što je moždani udar oštetio", govori Sofija.
Bolnica provodi unutarnji nadzor
Reporterka Provjerenog Barbara Majstorović Ivezić tražila je izjavu liječnika i ravnatelja bolnice – na poslani mail nije dobila odgovor. Zato je ih potražila na radnom mjestu. Nakon 45 minuta čekanja ispred bolnice rečeno joj je da izjavu neće dobiti. A onda je stigao i službeni mail ravnatelja Opće bolnice Zadar.
"Nastavno na Vaš zahtjev za davanjem izjave, ovim putem odgovaramo kako u ovom trenutku nismo u mogućnosti dati izjavu niti pružiti informacije vezano uz liječenje pacijentice iz razloga što je u tijeku izvanredni unutarnji nadzor."
Upravni nadzor nad postupcima liječnika obavlja, pogađate, sam ravnatelj. No kako je moguće da on ne zna za ovu situaciju koja, po riječima brojnih naših sugovornika, traje već godinama. Cijelu situaciju Sofija Periša prijavila je policiji i Državnom odvjetništvu. Ne samo zbog svoje majke, kaže, već i zbog drugih koji bi se mogli naći u istoj situaciji.
Pročitajte i ovo
"Slomljena sam i tužna"
Pogađa je to što je i sama zdravstvena radnica, medicinska sestra s više od dvadeset godina radnog iskustva, a dio je provela upravo na odjelu intenzivne skrbi.
"Ja sam kao zdravstveni radnik slomljena jer mislim da smo mi zdravstveni radnici veliki humanisti. Ja sam osoba koja vjeruje struci i osjećam se baš žalosno, tužno", kaže Sofija.
Zbog toga što nije bila u mogućnosti osigurati najbolju terapiju pacijentici, Jasna Karačić iz Hrvatske udruge za zaštitu pacijenata, smatra kako bi bolnica Sofiji Periši trebala platiti odštetu jer će njezina majka trebati skrb 24 sata dnevno.
Sofijina majka i dalje leži i kada će na svoje noge, ne zna se. Njezin slučaj, kao i priznanje liječnika sa snimke, dokazuje da bolnica za takve pacijente nije osigurala način da im pomogne, pokraj liječničkih metoda koje postoje i dostupne su. Je li moguće da nešto više od stotinjak kilometara čini takav problem kada je u pitanju nečiji život, zdravlje, kvaliteta života? Osim unutarnjeg nadzora koji je u tijeku, ovim će se slučajem očito još baviti i policija i državno odvjetništvo.
Emisiju gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr
