Na Višem sudu u Beogradu 5. lipnja nastavljen je sudski postupak protiv roditelja dječaka koji je počinio masovno ubojstvo u osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar" u svibnju prošle godine.
vjetar otpuhao ćacilend
VIDEO Srbija ključa! Nastavljeni prosvjedi, ratni zločinac prijeti: "Riješite to ili ću pozvati svoje četnike"
12-DNEVNI RAT
Satelitske snimke otkrile gdje su pogodile iranske rakete: Izrael je ovo pokušao sakriti
golemi izazov
Organizator koncerta otkrio koliko je koštao spektakl: "Kada su se sve te karte prodale, sjeli smo s Markom..."
Sudska vještakinja za neuropsihijatriju, dr. Aneta Lakić, svjedočila je o psihološkom profilu dječaka te istaknula da nije pokazivao znakove kajanja ni osjećaj krivnje, iako je bio svjestan težine posljedica.
"Rekao je da ne bi učinio to što jest da je znao kakve će biti posljedice. Ali kajanje nije pokazao", kazala je vještakinja.
"Čuvaju me da me ne ubiju oni čiju sam djecu ubio"
Prema nalazu psihijatrijsko-psihološkog vještačenja, dječak je u trenutku razgovora izjavio da se osjeća dobro i sigurno.
Na pitanje što pod time misli, odgovorio je:
"Dobro mi je, ovdje me čuvaju od osvete, da me ne ubiju oni čiju sam djecu ubio ili neki drugi."
Dr. Lakić je naglasila da dječak pokušava minimalizirati svoj zločin i da je izrazito vješt u zaštiti samoga sebe. Posebno je istaknula da je dječak znao da neće biti kazneno odgovoran jer u trenutku zločina nije imao 14 godina, što je zakonska granica kaznene odgovornosti u Srbiji.
"Odmah nakon masakra znao je koga i kako treba nazvati, podići ruke… Sve mu je bilo jasno. Kad mu nešto postane neugodno u razgovoru, odmah prekida i kaže: 'Hoću vidjeti svog liječnika.' To koristi kao mehanizam obrane."
Pretraživao je smrtne kazne na internetu
Odvjetnica obitelji Kecmanović, Marina Ivelja, prigovorila je nalazu ističući da je dječak istraživao pravne posljedice svog čina još prije nego što ga je počinio, javlja Blic.
"Na internetu je tražio informacije o tome postoji li u Srbiji doživotna kazna zatvora ili smrtna kazna. Rekao je da se nadao doživotnoj kazni i da ne bi ponovno učinio isto."
Navodno je očekivao da će završiti u zatvorskoj ustanovi, gdje će imati mir i čitati knjige, a osjećaj sigurnosti pronalazio je upravo u zatvorenoj instituciji.
Jedan od najšokantnijih trenutaka iz svjedočenja bio je kada je dr. Lakić navela da je dječak rekao kako je želio postati psihopat, inspiriran dječacima ubojicama iz SAD-a.
"Želio sam biti psihopat, u Americi su ih obožavali, ali sam odustao", izjavio je prema riječima vještakinje.
Tijekom svjedočenja dotaknuli su se i odnosa dječaka prema obitelji. Prema njegovim izjavama, najbliži je s bakom i ujakom, dok ostatak obitelji opisuje kao "ukletu".
Na pitanje odvjetnice zašto nisu razgovarali s roditeljima optuženog dr. Lakić je objasnila da bi to moglo kompromitirati nalaz:
"Bitna nam je bila njegova percepcija i rasuđivanje u trenutku pucnjave. Da smo čuli roditelje, oni bi potencijalno kontaminirali procjenu."
Dodala je da je dječak lagao o smrti djeda i da ima astmu jer je znao da time može izbjegavati odlazak u školu.